HDZ-ova formula uspjeha

Kao po lekcijama iz nekog internog priručnika za preuzimanje dužnosti, najprije je objavio da je gradska blagajna prazna i odgodio Bajagin koncert, a ubrzo potom do maksimuma podigao sebi osnovicu plaće i koeficijente priuštivši si oko 4500 eura mjesečno. Možda par stotina više ili manje, koje mu na taj iznos dođu kao konobaru tringelt.

Još mu se taman u prvom tjednu mandata zalomio i Dan grada s dolaskom stranačke svite iz Vlade i središnjice pa se dojučer široj javnosti neznani Orlić već vinuo među zapažena politička lica.

Stojeći pored Andreja Plenkovića na svečanim protokolima izgledao je poput opčinjenog klinca koji uz Messija izlazi na teren. A već zgusnuti niz znakovitih izjava zasad je završio jednom istinabog iznuđenom, ali važnom za razumijevanje hrvatskog političkog trenutka.

HDZ-ova formula političkog uspjeha

Na pitanje novinara Jutarnjeg lista kada je postao član HDZ-a, Orlić je odgovorio: "Prije otprilike dvije godine." A na potpitanje bi li isto preporučio i drugim sugrađanima, odgovorio je jedinim mogućim "da".

U te dvije kratke rečenice Orlić je nehotice iznio formulu političkog uspjeha u ovdašnjim današnjim okolnostima. Mlad, dovoljno svjež u stranci da ne tegli teret "zločinačke organizacije" koji oporba neumorno tovari HDZ-u, neupadljiv do nerazlikovanja od barem 30 posto HDZ-ovih lokalnih kadrova, a usto uspješan jer je, eto, u dvije godine dospio u fotelju relativno velikog grada i do plaće o kakvoj njegovi politički neangažirani vršnjaci mogu samo sanjati, a istu (pr)imati možda tek u Njemačkoj, Švedskoj ili Irskoj.

Takvi poput Orlića, uz ponešto starijih kadrova iz Sanaderovih vremena, čine taj plavi val koji je na lokalnim izborima preplavio Hrvatsku pretvorivši usput prkosno najavljen SDP-ov "nezaustavljivi crveni val" u nekoliko malih lokvi raštrkanih po Hrvatskoj.

Na izbore marširaju i orlići i erlići

Kad HDZ ide na izbore to sliči vojnoj paradi na kojoj bespogovorno marširaju kao jedan i tek statasali stranački omladinci i dojučerašnji ministri i državni tajnici - i orlići i erlići - svi jureći u borbu za općinske i gradske vijećničke mandate, za načelničke i gradonačelničke fotelje jer u HDZ-u znaju da nema dobrog rezultata na parlamentarnim izborima bez dobrog rezultata na lokalnima. I obrnuto. Vlast ovdje hrani onu ondje.

Dotle SDP-ova kampanja u toj izbornoj imaginaciji izgleda kao karnevalska povorka, mardi gras, slet rasplesanih, raspjevanih i ozarenih gubitnika među kojima eventualno strši neki dobitnik, ovoga puta doslovno Peđa Grbin, pobjednik u Puli.

Dva su to politička svijeta, HDZ i SDP, za koje tvrdnja da su isti baš ne stoji. HDZ je zarobio vlast, lokalnu i nacionalnu, uspostavio sustav u kojemu izbore mogu izgubiti tek nekom teškom greškom (efekt Sanader) zbog čega je sve veći broj onih koji nemaju volje ići na izbore, osim ako se "ne ide glasati za Milanovića" na kojega se jedinog još projicira moć da može pobijediti HDZ. Premda i on, nakon što je osvojio drugi predsjednički mandat, ne izgleda pretjerano voljan za takvo nešto.

Plenković uskoro sustiže Tuđmana

Dugo uspostavljane HDZ-ove vertikalne veze između jedinica lokalne samouprave i središnje vlasti funkcioniraju besprijekorno 'podmazane' novcem iz središnje kase. Besprijekorno, čini se, funkcionira i HDZ-ova stranačka logistika u gustoj mreži ogranaka koja uz manje kadrovske i organizacijske preinake datira još iz vremena Tuđmana. Kojeg, uzgred rečeno, Plenković ove godine dostiže po stažu na vlasti, a gotovo i po rasponu moći.

S druge strane, mnogim strankama koje su ne tako davno bile nacionalnog formata, poput HSS-a, HNS-a, HSLS-a ili HSP-a pa čak i mlađahnog DP-a ostale su malobrojne lokalne niše i eventualno neki regionalni bastioni. Sve su one jednom poput satelita dospjele u orbitu HDZ-a ili SDP-a, neke u orbitu i jednog i drugog pa što više kružeći tamo, tim više gubeći značaj.

Sada kad je i SDP-ovo gravitacijsko polje oslabilo, tvrdnje nekih političkih komentatora o otklizavanju Hrvatske u jednostranačje zvuče razložno.

Jednostranačka demokracija

Zapravo bi se HDZ-u moglo upisati u grijeh to što ne griješi. Izbore dobiva rutinski, redovito promovira nove kadrove, neke čak obučava u Vladi za lokalne zadaće (Erlića i Orlića), a uza sve korupcijske afere koje redovno proizvodi opet, kad ustreba, lako bira i privlači partnere i sdesna i slijeva te ih bez težih posljedica odbacuje kada mu više ne trebaju.

Što je duže na vlasti, HDZ čvršće cementira stanje u kojemu politički suparnici čak i kad imaju volje, nemaju ideje za borbu s njime ili obrnuto. I snažan je upravo onoliko koliko su slabi svi njegovi suparnici. A ta se slabost ponajbolje vidi u postocima neizašlih na izbore, u apstinentskoj letargiji.

U tom smislu onaj novinarski iznuđen Orlićev poziv Siščanima s početka teksta da se svi učlane u HDZ nije ciničan, nego, nažalost, politički realan. I nije samo adresiran Siščanima. Vjerojatno bi ga svaki HDZ-ov gradonačelnik uputio svojim sugrađanima čak i bez novinarske 'navlakuše'.

Praktički imamo jednostranačku demokraciju i vrijeme je da se dogodi oporba. Trezvena, a ne lažno euforična.

U suprotnom će svi otići... u HDZ.