Zastoj kamiona i glad: Zašto ne stiže pomoć u Pojas Gaze?

Nakon jedanaest tjedana potpune blokade izraelska vlada pod premijerom Benjaminom Netanyahuom je popustila: od početka ovoga tjedna prvim kamionima je dozvoljen ulazak u Pojas Gaze kako bi snabdjeli stanovništvo humanitarnom pomoći. To je, kako kaže Netanyahu, važno radi očuvanja međunarodne podrške.

Koliko pomoći trenutno stiže u Gazu?

Prema podacima izraelske koordinacijske agencije COGAT, ukupno 198 kamiona natovarenih humanitarnom pomoći prošlo je između 20. i 22. svibnja preko prijelaza Kerem Shalom na tromeđi Egipta, Izraela i Pojasa Gaze. 20. i 21. svibnja pregledano je ukupno 98 kamiona, a u četvrtak (22.5.) još stotinu. Kamioni prevoze humanitarnu pomoć – brašno za pekarne, hranu za bebe, medicinsku opremu i lijekove, piše DW.

Iako to djeluje kao napredak, to je zapravo samo kap u moru: tijekom privremenog primirja početkom godine u Pojas Gaze svakodnevno je stizalo i do 600 kamiona s pomoći za oko dva milijuna Palestinaca. I pored obnovljenog dotoka pomoći timovi UN-a izvještavaju da su tek u noći između srijede i četvrtka prvi kamioni Svjetskog programa za hranu (WFP) ušli u Gazu i dostavili brašno nekolicini pekarnica.

Zbog sigurnosnih provjera pošiljke su danima stajale na kontrolnim punktovima.

"Uspjeli smo podijeliti prvu pomoć u Gazi. To je tračak nade, ali je i suviše malo s obzirom na potrebe. Potrebne su stotine kamiona dnevno. Oni stoje spremni iza granice“, kaže za DW Martin Frick, šef njemačkog ogranka WFP-a.

Gdje se gomilaju zalihe?

Iza graničnih rampi stvorene su ogromne zalihe. WFP drži više od 116.000 tona hrane u Egiptu, Jordanu i Izraelu – dovoljno da se milijun ljudi hrani četiri mjeseca. Prema podacima Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), skoro 3.000 potpuno natovarenih kamiona spremno je za polazak u svakom trenutku.

No transport iz skladišta u centar za distribuciju ide sporo. Na trenutno jedinom otvorenom graničnom prijelazu, Kerem Shalom, sva roba se mora pretovarivati u druge kamione. Potom konvoji UN-a čekaju na sabirnim točkama dok izraelska vojska ne odobri rutu. Ako se odobrenje povuče, konvoj ostaje na istom mjestu dok ne dođe signal za kretanje. Tako se palete s hranom za bebe i brašnom gomilaju, dok su pučke kuhinje na sjeveru Pojasa Gaze bez hrane.

Tko isporučuje pomoć?

Agencija UNRWA i dalje ima ključnu ulogu: ona upravlja prihvatilištima i pripremila je 3.000 kamiona. Svjetski program za hranu nabavlja brašno, organizira konvoje i upravlja s 25 pekarnica u Pojasu Gaze. No one su krajem ožujka morale biti zatvorene zbog nedostatka goriva. Tek 22. svibnja prve pekarnice ponovo su počele s radom. Dječji fond UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) šalju specijaliziranu hranu, cjepiva i kirurški materijal.

Podršku im pružaju Crveni polumjeseci Egipta, Jordana, Katara, Emirata i Turske, kao i Međunarodni odbor Crvenog križa i brojne međunarodne nevladine organizacije. Bilateralna pomoć iz Europske unije ili Sjedinjenih Američkih Država zastaje u istom uskom grlu, jer Izrael inzistira na inspekciji svake pošiljke. Istovremeno izraelska vlada planira, zajedno s američkim firmama, izgradnju više „sigurnih centara“ na jugu, u kojima bi privatne sigurnosne snage preuzele raspodjelu pomoći. UN odbija ovaj model kao nepošten.

Zašto je pomoć blokirana?

Blokada i birokracija: Izrael je 2. ožujka potpuno blokirao isporuku, uz obrazloženje da Hamas – koji mnoge zemlje smatraju terorističkom organizacijom – pljačka humanitarnu pomoć. Tek pod velikim međunarodnim pritiskom Izrael je dozvolio ograničeni ulazak kamiona „dok ne počne novi sustav distribucije". No dok se UN i Izrael prepiru oko nadležnosti, pošiljke ostaju u privremenim skladištima.

Sigurnost i dizel: unutar Pojasa Gaze konvoje ometaju bombardiranja, pljačke i uništene prometnice. Bez dizela se ne može preuzeti brašno niti mogu funkcionirati rashladni sustavi. Tako i nekoliko dozvoljenih pošiljki ostaje u skladištima, dok cijene kruha rastu.

Postoje li isporuke morskim putem?

Pomorski koridor "Amalthea", koji je otvoren na proljeće 2024. pod vodstvom Cipra, nije postao pouzdana ruta snabdijevanja. Prvom pošiljkom je 17. ožujka dopremljeno oko 100 tona hrane na improvizirano pristanište sjeverno od Gaze. Ali nakon izraelskog zračnog napada početkom travnja na konvoj organizacije World Central Kitchen (WCK) operateri su obustavili daljnji transport.

Usporedo s tim američka vojska je u svibnju 2024. godine postavila plutajući ponton ispred Gaze. Na početku je bilo planirano 90 do 150 kamionskih pošiljki dnevno. Za 20 radnih dana na kopno je stiglo oko 9.000 tona humanitarne pomoći. Međutim, vremenske nepogode, sigurnosni problemi i pljačke doveli su do ponovljenih prekida, pa je 17. srpnja 2024. godine Pentagon službeno objavio prekid misije. Ni najnovije inicijative nevladinih organizacija nisu uspjele zbog blokade: tako je brod Conscience iz flote „Freedom-Flotilla-Koalition" pogođen dronovima 2. svibnja 2025. godine kod Malte, na putu prema Gazi, zbog čega se morao oštećen vratiti nazad. Od tada nijedna civilna pošiljka pomoći nije stigla do Pojasa Gaze brodom.