Pet europskih država izlazi iz međunarodnog ugovora: "Uznemirujući korak unatrag"

Riječ je o značajnom zaokretu u europskoj sigurnosnoj politici, potaknutom rastućom prijetnjom iz Rusije, piše CNN.

Odluka je izazvala snažne reakcije nevladinih organizacija i boraca za ljudska prava koji upozoravaju da se radi o opasnom koraku unatrag. Protupješačke mine, smatraju stručnjaci, među najopasnijim su oružjima jer ne biraju žrtvu i mogu ubijati desetljećima nakon završetka sukoba. Organizacija Amnesty International kritizirala je posebno Finsku zbog njezine najave napuštanja konvencije, istaknuvši da se time ugrožavaju životi civila i narušava višedesetljetni napredak u borbi protiv neselektivnog oružja. “To je uznemirujući korak unatrag,” poručili su iz organizacije.

"Veća fleksibilnost i sloboda izbora"

Ottawska konvencija potpisana je 1997. godine kao dio posthladnoratovskih napora prema globalnom razoružanju, a do početka ove godine potpisalo ju je 165 država. No, neke od najvećih vojnih sila – poput Rusije, Kine, SAD-a, Indije i Pakistana – nikada joj se nisu pridružile. U zajedničkoj izjavi u ožujku, Poljska i tri baltičke zemlje najavile su povlačenje iz sporazuma, tvrdeći da je potrebna nova procjena koji su tipovi oružja prihvatljivi u svjetlu ruske agresije. Istaknuli su kako je njihovim oružanim snagama potrebna “veća fleksibilnost i sloboda izbora” za obranu istočnog krila NATO-a, prenosi Večernji list.

Latvija je u travnju postala prva država koja je formalno istupila iz sporazuma, a Finska je ubrzo najavila da će je slijediti. Premijer Petteri Orpo izjavio je da Rusija predstavlja dugoročnu prijetnju za cijelu Europu te da povlačenje iz konvencije Finskoj omogućuje bolju prilagodbu novom sigurnosnom okruženju. Keir Giles, viši analitičar iz londonskog think tanka Chatham House i autor knjige Tko će braniti Europu?, smatra da je odluka ovih zemalja racionalna s vojnog stajališta. “Mine mogu usporiti invaziju, natjerati neprijatelja da promijeni smjer ili ga zadržati dok ne pokuša prodrijeti kroz minirana područja,” rekao je. Naglasio je i da su protuminske strategije Zapada ipak bitno drugačije od onih koje koristi Rusija, posebno po pitanju zaštite civila.

Upravo su minirana polja igrala ključnu ulogu u usporavanju ukrajinske protuofenzive 2023. godine. Prema podacima UN-a, Ukrajina je trenutno najzaminiranija zemlja svijeta – gotovo 174.000 četvornih kilometara teritorija kontaminirano je minama i drugim eksplozivnim ostacima rata. No, ukrajinske snage također su koristile protupješačke mine, unatoč tome što je Ukrajina potpisnica Ottawske konvencije. Prema izvješću Human Rights Watcha iz 2023., neke od mina Ukrajina je primila i od SAD-a.

Iako Finska i druge zemlje tvrde da će mine koristiti "odgovorno", takva obećanja nisu umirila protivnike tog poteza. Alma Taslidžan, Bosanka koja je tijekom rata izbjegla iz domovine, a danas radi za humanitarnu organizaciju Humanity & Inclusion, oštro je osudila odluke pet država. “To je apsolutna besmislica. Jednom kad je mina u zemlji, ona ne razlikuje civil, dijete ili vojnika,” poručila je.

"Svijet postao preopasan"

Iz organizacije Humanity & Inclusion upozorili su kako mine ne ubijaju samo – one sputavaju cijele zajednice. “Ljudi se više ne usuđuju kretati, ne mogu obrađivati zemlju, niti se vratiti normalnim životnim aktivnostima,” navodi se u izvješću iz veljače. Za mnoge analitičare, ovakav zaokret označava kraj jednog razdoblja u europskoj sigurnosnoj arhitekturi. Keir Giles smatra da su sporazumi poput Ottawske konvencije bili čin idealizma koji danas, u novoj stvarnosti, više nije održiv. “Zemlje koje napuštaju sporazum shvatile su da je svijet postao preopasan za takvu vrstu nade,” zaključuje.