Proizvođači na mukama: "Bili su na dogovoru za sedam eura po satu. Sutra se nisu pojavili"

Samo u ovome trenutku, da bi se delikatni plodovi na vrijeme pobrali, OPG-u nedostaje najmanje sedam-osam radnika, kaže nam vlasnik Danijel Pustički, koji se bavi i uzgojem malina, borovnica i kupina. Hoće li se "samobranje", pokazati boljim – i jeftinijim – rješenjem znat će se na kraju, odgovara. No u samo nekoliko dana, i usprkos vremenskim (ne)prilikama, kroz plantažu je prošlo više od stotinu zainteresiranih koji nemaju limita pri branju, jedno što će svaki ubrani kilogram platiti po pet eura, dok mjerica jagoda od oko pola kilograma na štandovima u metropoli košta 3-3,50 eura.

Iako nije sretan s ovakvim modelom i kaže kako "neki ljudi u voćnjacima naprave više štete nego koristi", "samoberačima" se okreće i Zlatan Kljaković Gašpić, predsjednik Udruge Zagrebačka trešnja. Na oko tri hektara u Majkovcu pokraj Sv. Helene i kod njega se ima što brati, ali uz najavu i za 10 eura po kilogramu. Trešnje su krupne, promjera oko 3 centimetra – i izgledaju kao male jabuke, šali se Kljaković Gašpić. Rani mraz u vrijeme cvatnje, potom i izostanak oprašivača, bumbara i pčela zbog prehladnog i vlažnog vremena, desetkovao je trešnjike diljem kontinenta, gdjegdje su štete veće i od 70 posto. On je, tvrdi, prošao puno bolje, sa štetom od 20-ak posto, no dosta toga propast će još jer ih nema tko pobrati.

Plaća od 1300 eura

"Baš jučer mi je trebalo doći osam berača iz Ruševca, Romi. Bili su dan prije na dogovoru za 7 eura po satu, što je plaća od 1300 eura mjesečno na bazi 182 radna sata. Sutradan se uopće nisu pojavili, niti su se javili", kaže sugovornik za Večernji list. A sa svakom novom kišom zrele trešnje pucaju, štete su do sada premašile 30 tisuća eura. Samo za zadnje kiše popucale su ih 2-3 tone, što je po toni šteta od oko 8000 eura, napominje.

"OPG koji ima jednog zaposlenog može zaposliti i tri strana radnika, a tko nema, poput mene, ne može nijednog. Naših ljudi nema, pola mladih emigriralo je, druga je polovina nezaposlena, a starih više nema. Ili su pomrli ili su nemoćni i ne mogu raditi. Nezaposlene "glumce" po gradu koji žive na socijali ne isplati se ni zvati niti od njih išta očekivati. Vani je to vrlo jednostavno riješeno. Pošalješ mejl na regionalnu poljoprivrednu komoru – što sam i sam u Hrvatskoj svojedobno predlagao – koja ima odjel za radnu snagu i surađuju s agencijama koje ih uvoze. Dobiješ radnika koliko ti treba i za razdoblje koje ti treba bez nepotrebnog administriranja, sve oni rješavaju, od prijave policiji nadalje. Tvoje je samo da im na kraju platiš, a njih se po potrebi seli dalje, od imanja do imanja, kako ima posla, u berbu, rezidbu..., sve do kasne jeseni. A u nas, dok ne dođu roboti, nema sreće", kaže Kljaković Gašpić te dodaje kako ih zapravo i ima, ali u Italiji, primjerice, koštaju 95 tisuća dolara, što si u Hrvatskoj voćari ne mogu priuštiti pa proizvodnja pada.

Udruga zagrebačkih jagodara od 2021. je s 55 pala na 24 člana, a proizvođači trešanja s 13 na šest – s 23 hektara modernih nasada na devet, čime je i proizvodnja s oko 450 tona pala na 150-180 tona godišnje. Masovno odustaju od proizvodnje, a na ruku im ne ide ni trenutačna gradska vlast, koja, tvrdi on, ne štiti domaću proizvodnju i više nemaju pravo na povoljne štandove po kvartovima, nego se za njih mora licitirati kao za adventske kućice. "Nismo mi kulaci", poručuje Kljaković Gašpić.

Proizvodnja pada

Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice, kaže kako je model samobranja na plantažama, koji se u razvijenom svijetu već dugo preferira, izmišljen upravo zbog nedostatka radne snage, a nje samo u voćarstvu u Hrvatskoj nedostaje oko 30% – i do 2000 ljudi u sezoni, a u ukupnoj poljoprivredi i 10.000. Proizvođači se pozivom građanima na berbu, iz koje proizvode dobiju povoljnije, upoznaju i povezuju s kupcima, koji onda na drugi način doživljavaju domaće proizvode koje konzumiraju. Korist je tako obostrana, napominje. Pritom ne treba zaboraviti ni kako je takva proizvodnja održivija zbog kratkih lanaca opskrbe, lokalne potrošnje...

No mala je to utjeha za proizvodnju koja nam konstantno pada i samo lani smo uvezli voća za 386,3 milijuna eura, što je oko 10% više nego godinu prije. Ministar poljoprivrede David Vlajčić ovih je dana poručio kako se od poljoprivrede mora dostojno živjeti, čelnik Sabora Goran Jandroković da su proizvodnja hrane i prehrambena sigurnost dio nacionalne sigurnosti. No radi li se na tome dovoljno? Proizvodnja voća treba biti dohodovna i voćarima u tome treba pomoći, za početak trebamo natječaje za mehanizaciju, investicije u zaštitu od elementarnih nepogoda, tuče, mraza i navodnjavanje, poručili su iz HVZ-a.